Zlokobni duh prošlih vremena

(Foto: EPA/JAKUB KACZMARCZYK )
Madlen Olbrajt (Foto: EPA/JAKUB KACZMARCZYK )
Moskva – Jedan od zloslutnih duhova prošlih vremena neočekivano se pojavio na horizontu – bivši državni sekretar SAD Madlen Olbrajt dala je intervju nemačkim novinama DI VELT.
„Situacija se zbog predsednika Rusije Vladimira Putina pokvarila“ izjavila je „to što je on uradio i radi i dalje, toga nije bilo od Drugog svetskog rata. On je zloupotrebio vlast, da bi okupirao teritoriju suverene države.“
Aha, znači, od vremena Drugog svetskog rata, po rečima bivšeg državnog sekretara, sve do sad nije bilo zlonamernog korišćenja vlasti radi okupacije tuđih država. Ispada da nije bilo ni krvavog mešanja Amerike na teritorijama Koreje i Vijetnama, ni pokušaja da se silom pokori Kuba i nije bilo ni po celom svetu „proslavljene“ vojne baze SAD u Gvantanamu. SAd nisu saučestvovale u državnom prevratu u Čileu i dovođenju na vlast žestoke pinočeovaske hunte. I niko se nije mešao ni u unutrašnje stvari Paname i nije oteo i strpao u zatvor druge države predsednika te zemlje, zbog pokušaja da nacionalizuje Panamski kanal. Nije bilo ni agresije protiv Iraka.
A nije, naravno, bilo ni varvarskog bombardovanja Jugoslavije tog crnog proleća 1999. godine (u čemu je sama Olbrajtova i neposredno učestvovala). U alternativnoj istoriji koju piše „madam državni sekretar“ (kako ona samu sebe naziva u svojoj knjizi) milioni ljudi pobijeni od strane amerikanaca ostali su živi, a ranjeni, koji su ostali invalidi – u njenom svetu ostali su zdravi ljudi.
I samo je pokvareni Putin pokvario tu blaženu idilu i „okupirao je teritoriju suverene države“. Očigledno se tu mislilo na Krim – jer u paralelnoj stvarnosti gospođe Olbrajt Krimčani nisu glasali za prisajedinjenje s Rusijom a i sam Krim – to je iskonska Ukrajinska zemlja – još od nezapamćenih vremena (kad niko ni za samu Ukrajinu još nije čuo).
„Važno je da svi shvate da je taj konflikt isprovocirao Putin lično. I još je važno da razne države, koje reaguju na njegove postupke, u tome istupaju jedinstveno“ – produžila je Olbrajtova. Pri tome se pozvala na iskustvo s Bosnom: „Kad je predsednik Bil Klinton stupio na dužnost,situacija u Bosni predstavljala je veliki problem. Mnogi su smatrali da bi to trebalo da rešavaju Evropljani, pošto se Bosna nalazi u Evropi. Mnogo je vremena prošlo dok na kraju nije počela da dejstvuje Svetska zajednica.“
A dejstvovanje „Svetske zajednice“ obavljeno je po starom njihovom običaju: po glavama Srba počele su da padaju bombe. Mnogi po svetu odmah su se setili drugog svetskog rata i hitlerizma, koji je bombardovao mnoge narode, mađu kojima i Srbe.
Čudno je samo da ovog puta Madlen Olbrajt nije spomenula Kosovo – gde je razarajući rat bio glavno dostignuće njegog života. Verovatno nije želela da se seća pisma koje je dobila od jedne obične srpske porodice. To pismo madam je dobila onih dana kada su u Beogradu zavijale sirene za vazdušnu uzbunu: „Koga to bombarduješ, Madlenko?“ Uz pismo bila je priložena i njena dečija fotografija – slika male devojčice u dvorištu kod te iste srpske porodice, koja ju je spasla od holokausta.
Pomenuvši Bosnu, bivši državni sekretar SAD postavila je paralelu s današnjim događajima: „Ljudi smatraju da pošto se Ukrajina nalazi u Evropi, rešenjem tog problema trebalo bi da se bavi Evropska Unija uz pomoć SAD. Moj utisak je da se saradnja EU i SAD po pitanju politike sankcija odvija uspešno.“
To jest, agresivna madam bi, naravno, rado postupila na isti način kao i na teritoriji Jugoslavije – „izbombardovati nazad u kameno doba“. Problem je, međutim, u tome što „Rusija nije Jugoslavija“ i odgovor može da bude takav, da joj to može izaći na nos. A, kad je već tako, `ajde onda da barem ovim sankcijama malo stvari nagadimo…
Međutim, Olbrajtova je govorila o tome da još od Drugog svetskog rata nije bilo slučajeva zluoupotrebe vlasti u cilju okupacije druge države. I pri tome je, hvaleći Obaminu politiku, rekla da se on „postarao da reši probleme koji su nastali iz ratova u Avganistanu i Iraku“. Po njenim rečima rat u Avganistanu nije bilo moguće izbeći jer „upravo su odatle došli teroristi, koji su izvršili terorističke akte 11. septembra“ (iako su upravo baš sami Amerikanci stvorili te teroriste još 80-tih godina u borbi protiv sovjetskog uticaja). A govoreći o ratu u Iraku, Olbrajtova je izjavila da je to „bilo jedno od najrazornijih rešenja za svu istoriju spoljne politike SAD: zbog ogromnog broja žrtava a takođe i zbog štete, koji je taj rat naneo kako međunarodnom imidžu SAD, tako i njihovom vojnom budžetu“.
Proizilazi da je ona ipak priznala da je barem rat SAD protiv Iraka bio razarajući i da je doveo do ogromnog broja žrtava. A, ako je tako, zašto je onda morala s patosom da priča kako je „Rusija po prvi put od Drugog svetskog rata…“ itd..?.
I na kraju je neobuzdana Madlen pohvalila i kandidata za izbor predsednika SAD, Hlari Klinton: „Ona je veličanstvena… zajedno smo radile i ona je i moja dobra drugarica.“. To nas ni ne čudi – ljudi bliski po duhu često postaju prijatelji (ako se tu uopšte i može govoriti o ikakvom prijateljstvu). Olbrajtova je započela rat protiv suverene Jugoslavije, u kojoj su joj nekada spasli život. A madam Klinton uzviknula je „Vau!“ dok je gledala iživljavanje nad Libijskim vođom… Koji je od tih postupaka ciničniji, teško je reći.
Podelite sa drugima:

Povezani članci